Antun Kanižlić: Kamen pravi smutnje velike, Divalt, Osijek, 1780.
# 1008 - 900 €
Antun Kanižlić: Kamen pravi smutnje velike, Divalt, Osijek, 1780. Pučki misionar, profesor i nadzornik isusovačkih škola Antun Kanižlić (1699-1777.) ukljičio se u raspravu koja se u XVIII. st. vodila u Slavoniji s ciljem da se pravoslavni Srbi, Rumunji i Vlasi sjedine s Katoličkom crkvom. Tim se pokušajima snažno protivio gospodar Vlaške Konstantin Brankovan koji je zamolio Iliju Maniatisa, episkopa na Peloponezu, da napiše knjigu koja bi se suprotstavila unijaćenju. Episkop je objavio djelo Petra skandalu (Leipzig, 1780.) na grčkom jeziku, a kasnije su se pojavili prijevodi i na drugim jezicima. Kanižlićevo djelo Kamen pravi smutnje velike iliti početak i uzrok istiniti rastavljenja crkve Istočne od Zapadne otisnuto je u Osijeku 1780. i u njemu autor polemizira s Maniatisom te prati crkvene odnose Rima i Carigrada od Ignacija i Focija (tj. od IX. st.) do poljednjeg pokušaja sjedinjena na saboru u Firenzi 1439. Kanižlić uzroke raskola vidi u Fociju i Grčkoj pravoslavnoj crkvi te osobito naglašava činjenicu da Slaveni nisu krivi za raskol, a najteže su ga platili. On dobro poznaje bogatu crkveno-povijesnu literaturu o tom problemu. Kadšto ne uspijeva mirno raspravljati, a osobito oštre formulacije upotrebljava kada govori o Fociju, nazivajući ga zmijurinom i čovjekom «velike nauke i još veće zloće». Kanižlićev polemički spis važan je prinos hrvatskoj kontroverzističkoj literaturi (tj.polemičkoj literaturi o odnosima Istočne i Zapadne crkve), a za povijest hrvatskog jezičnog standarda važna je činjenica da je ovo prvo opsežno prozno djelo pisano štokavštinom. Objavljeno je nakon Kanižlićeve smrti i o njegovu se tiskanju brinuo ravnatelj požeške gimnazije Juraj Barjaktari, profesor povijesti i prevoditelj Orbinijeva djela o Slavenima na latinski jezik. U originalnom uvezu, dimenzije: 17x21.5cm, 908 str.