Description: Antonio Proculiano: Oratione al clarissimo m. Giovan Battista Calbo degnissimo rettor, et alla magnifica communita di Spalato / detta da Antonio Proculiano cancelliero di essa communità. Un’ altra Oratione del medesmo detta nel Consiglio di Spalato. Venecija: Domenico Farri, 1567. Među pisane izvore o prošlosti Splita, koji još nisu iscrpno proučeni i obrađeni, spada i govor što ga je 1558. održao Antonio Proculiano kancelar splitske općine. Biografski podaci o Proculianu veoma su oskudni. Iz samog teksta njegova govora vidi se da je rođen u Baru i da je pri kraju šestog desetljeća šesnaestog stoljeća imenovan kancelarom splitske općine. Ta bi se dužnost za vrijeme mletačke uprave u Dalmaciji mogla poistovjetiti s osobnim tajnikom gradskog kneza koji je imenovao svog kancelara. Mandat venecijanskih knezova u Splitu – kao što je poznato - bio je ograničen na dvije godine, a tu dužnost nije mogao obavljati nitko od lokalnog stanovništva , nego je to morao biti stranac.
Služba Antonia Proculiana u Splitu vremenski je određena mandatom njegova kneza Gianbattiste Calboa, koji je upravljao gradom od 4. VII 1557, a kojeg je 19. III 1560. Nasljedio Giovanni Minio. Iz samog govora objavljenog u Veneciji zaključuje se da je Porculian prije svoje službe u Splitu bio na istoj dužnosti i u drugim komunama. Proculianov govor veoma je opsežno djelo u okviru svoje kategorije. Originalno je izdanje u Veneciji objelodanio Domenico Farri u formatu oktave na 52 obilježene karte, kojima su prethodila još 4 nenumerirana lista. Pretiskavajući taj tekst u poznatoj seriji povijesnih dokumenata Jugoslavenske akademije Ljubić napominje da je to djelo toliko rijetko da ga treba više smatrati rukopisom nego štampom. Pošto je iznio historijsku i suvremenu važnost Splita i njegovih izvrsnih prirodnih uvjeta (bistrina i prirodnost živih i bogatih voda oko grada i okolice, vrsno voće, zdrave trave u kojima nema otrovnih životinja itd.) Proculiano nastavlja opisom splitskog stanovništva naglašavajući iznad svega odnos građana prema strancima. Cijela je Dalmacija, po mišljenju Proculiana, ljubazna i uslužna prema strancima, ali u tom čovjekoljublju ipak prednjači Split. Upravo takav odnos prema strancima, koji je u mnogo prilika ukazan i njemu samome, pridonio je tome da mu služi, iako bi na drugim mjestima za svoj rad bio dobio veću naknadu. Proculiano je prije svega izvanredno važan izvor za proučavanje Dioklecijanove palače zato što opisuje neke građevine koje više ne postoje. Ne tako davnim istraživanjima mogla se provjeriti autorova vjerodostojnost, kad je – upravo zahvaljujući njegovom tekstu, identificirana novopronađena mala građevina zapadno od Peristila kao Kibelin hram i – na osnovi tog istog teksta – ubrzo pronađen i sjeverni Venerin hram, iako su ti podaci bili od strane ranijih istraživača pogrešno interpretirani. Iz dijela teksta proizlaze zanimljivi podaci i za druge građevine (spomenute četiri palače odnosno dvorane, stup s idolom na raskršću ulica i dr.), koje će možda nova arheološka i povijesno – arhitektonska istraživanja također moći provjeriti. Drugi značajni aspekt njegova govora je svjedočanstvo o Splitu iz XVI st., na što je već upozorio G. Novak. Bez obzira na okolnost što u svom hvalospjevu, izrečenom veoma kićenim stilom, treba kritički prići pojedinim njegovim ocjenama, ipak se može zaključiti da je političko – ekonomsko stanje u Splitu sredinom XVI st. bilo znatno povoljnije od onog početkom stoljeća, prvenstveno zahvaljujući oporavku privrede i trgovine, zasnovane na izvozu poljoprivrednih proizvoda.
Knjiga je iz biblioteke Ive Dubravčića te ima njegov ex libris. Knjiga je izvrsno uščuvana, ima 58 str, 16x21 cm.